Padežne konstrukcije sa uzročno-ciljnim značenjem u Ratkovićevom romanu "Nevidbog"

Osnovna podjela padeža u našem jeziku jeste podjela na nezavisne i zavisne padeže. Nezavisni padeži su nominativ i vokativ, i oni su značenjski i oblički jednostavniji od preostalih pet padeža koji su složeniji ne samo zbog činjenice da nerijetko (a lokativ uvijek) bivaju praćeni nekim od prijedloga, već i zbog toga što su njihove funkcije i značenja brojinije od onih kojima raspolažu nominativ i, naročito, vokativ. Iz mnoštva značenja kosih (zavisnih) padeža, mi ćemo se koncentrisati na padežne konstrukcije koje znače uzrok ili cilj. Za književni predložak koji će nam poslužiti kao uzorak u kojem ćemo pokušati da nađemo sve konstrukcije koje imaju gore pomenuto značenje, uzećemo roman Nevidbog koji je napisao Risto Ratković, i koji se, do u skorije vrijeme, smatrao prvim crnogorskim romanom.

            Prije nego što započnemo sa nabrajanjem primjera koji sadrže padežne konstrukcije koje su predmet našeg interesovanja, reći ćemo par riječi uopšteno o konstrukcijama u kojima se javljaju uzrok ili cilj. Bitno je, prije svega, naglasiti da ovakve konstrukcije ne moraju biti padežne, štaviše, češće se nailazi na rečenične konstrukcije (naročito kada govorimo o cilju) koje uopšte ne zahvata deklinacija, već, budući da je riječ o sklopovima koji se zasnivaju na glagolima, nailazimo na situaciju gdje se cilj ili uzrok obilježavaju glagolima u određenoj promjeni, dakle, govorimo o konjugaciji. Tako će se češće značenje cilja naći u rečenicama kakva je Okrenuo se (sa ciljem) da izbjegne gužvu ili Zaletio se (sa ciljem) da ga udari a i značenje uzroka će češće biti označeno rečenicama kao Nije mnogo brinuo jer je od prošlog proljeća spremio drva za grijanje ili Znao je da će uspjeti zato što je potplatio sudiju. Takav je slučaj i sa djelom koje je pred nama, većinom nailazimo, dakle, na primjere slične sljedećima:
 
Užas još uvek lebdi nad krovovima, jer mine sokacima, s vremena na vreme, raspojasana horda. (Ratković, 1991, 33);

To ga, iz kafane, bio uzeo na nišan jedan od veseljaka, i ubio, da im ne kvari pesmu detinji plač (Ratković, 1991, 50);

U varošici je izvršeno streljanje jednog muslimana. Kod njega je bila nađena puška u kući. (Ratković, 1991, 50);

Osuđenik zastade da pije. (Ratković, 1991, 51)...

Premda je jasno da svi ovi primjeri označavaju uzrok ili cilj, jer je raspojasana horda uzrok užasa među likovima, jer je ubistvo jednog od likova imalo za cilj da prekine ometanje pjesme drugih (a istovremeno je i djetinji plač uzrok tog ubistva), premda je, dakle, pronađena puška bila uzrok strijeljanja muslimana i mada je osuđenik zastao sa ciljem da utoli žeđ, u ovim primjerima nemamo padežnih konstrukcija koje taj uzrok ili cilj iskazuju. Uzevši u obzir činjenicu da je, čak i u slučajevima kada je značenje cilja ili uzroka označavano padežnim konstrukcijama, manje padeža i prijedloško-padežnih sklopova sa značenjem cilja nego ovih drugih, jasno nam je da će većina ovog rada biti posvećena padežnim konstrukcijama sa značenjem uzroka. Ako krenemo redom, dakle, od prvog padeža prema posljednjem, i preskočimo, naravno, nominativ koji nema značenje ni uzroka ni cilja, prvi primjeri će biti vezani za genitiv.

Genitiv je najkompleksniji padež, padež sa kojim se slaže najveći broj prijedloga, a iz iskustva sa djelom Nevidbog, padež koji je najzastupljeniji kada se govori o uzroku i cilju. O tome nam svjedoči i sljedeći citat:

Predlozi od, iz, sa, zbog i radi imaju ablativno značenje. Predlozi od, iz i sa sa genitivom su odredbe: (...) g) uzroka: Ništa se ne vidi od dima. Uradio je to iz pakosti. S teške nepravde i nebo plače. Predlozi zbog i radi sa genitivom imaju značenja: a) uzroka: Nije došao zbog bolesti. Otišao je u svijet zbog siromaštva. b) cilja: Otišao je u grad radi zarade. Pošao je tamo radi kupovine knjiga. (Ostojić, 2005, 132/133),

iz koga se jasno vidi da genitiv označava uzrok sa prijedlozima od, iz, s(a), zbog, a cilj kada je u vezi sa prijedlogom radi. U nekim drugim izvorima (Čirgić, Pranković, Silić, 2010, 198/199) se prvoj grupi pridružuje i prijedlog usljed a drugoj i rad, zarad, porad, sporad. Međutim, u romanu koji nama služi kao uzorak, nijesu zastupljeni svi ovi prijedlozi. Od onih koji jesu korišćeni u pomenutom djelu, najčešće se susrijećemo sa prijedlozima od i zbog (kada govorimo o značenju uzroka) i radi (kada se označava cilj), a drugi nijesu zastupljeni uopšte ili su vrlo rijetki. Najčešće se, kada se govori o padežnim konstrukcijama sa značenjem uzroka, koristi prijedlog od, i to na dva načina:

a) kao padežna konstrukcija od + genitiv sa značenjem unutrašnjeg uzroka:

Dakle, zato? (...) Od straha pred prosjačkom torbom (Ratković, 1991, 145);

Od bola i od ljutine, Obrad se, napit, sroza, sede i dreknu silno kao vo:

- Niko mi ne treba (Ratković, 1991, 137);

Njemu se uvek prevrtala utroba od besa kada bi video telesno nasilje ili poniženje (Ratković, 1991, 137)...

b) kao padežna konstrukcija od + genitiv sa značenjem spoljašnjeg uzroka:

Daske pucaju od studeni. (Ratković, 1991, 98);

Usplamteo sav od pritiska zlatnog sunčevog daha, skakao je u bistru vodu, ustreptalu, od brzine i ozbiljnu od dubine (Ratković, 1991, 84);

Najzad se strese od studi i protrlja oči. (Ratković, 1991, 60);

Ali zato ciča stegnu jače: daske na krovovima prskale su od studeni, drveće po baštama glasno škrgutalo. (Ratković, 1991, 58)...

           

Razlika između ove dvije konstrukcije je u tome što se u prvoj radi o uzroku koji je izazvan nekom unutrašnjom silom, psihičkim ili fiziološkim stanjem, emocijom, osjećajem, a u drugom slučaju je riječ o nekom spoljašnjem faktoru, najčešće fizičkom, objektivnom stanju, procesu izvan čovjeka.

            Nakon toga, uzrok se često označava i pomoću prijedloga zbog u kombinaciji sa genitivom, što se vidi iz primjera:

Zbog toga što je teško na svetu, biti čamotinja, ipak ne treba. (Ratković, 1991, 51);

Handžija, koji je Obrada Jeremića voleo i zbog njegovog češćeg trošenja i raskošna bakšiša, shvati brzo u čemu je stvar, pa da bi je proverio, zametnu sa njima razgovor izokola. (Ratković, 1991, 55);

Jeremić zbog toga udarca, u znak protesta, bio se rešio da u opšte ne ide više u školu, i pošao je tek posle mesec dana, kad je čuo za upraviteljev ukor nad učiteljem. (Ratković, 1991, 64/65);

Dešavalo se, još u samom početku, da vojnici na nekim mestima ne dobiju mesa po nekoliko dana, najviše zbog vrlo slabih saobraćajnih prilika. (Ratković, 1991, 78)...

           

Osim ova dva, naišli smo, mada ne toliko često kao što je to bio slučaj sa prethodnim oblicima, i na oblik genitiva praćen prijedlogom iz, sa značenjem uzroka:

Mesto vlasti, vojnicima dođe nešto dečurlije, iz puke radoznalosti, ili da im za srebrn novac i druge razne stvari prodaju štogod od jela. (Ratković, 1991, 162);

Iz radoznalosti, podvlačio se, roneći otvorenih očiju, pod ploče, obrasle sluzavom kadifom mahovine. (Ratković, 1991, 84)...

           

Zanimljiv je i primjer u kome, slično situaciji koju ćemo pomenuti kada budemo govorili o akuzativu sa prijedlogom o, nailazimo na označavanje uzroka ili cilja pomoću prijedloga oko i genitiva:

Gledao sam ja na svoje oči: rođena braća se tuku oko komadića hleba od ovsa i od drvene kore. (Ratković, 1991, 133)

            U ovoj situaciji se taj komadić hljeba može tumačiti kao uzrok koji je naveo, u konkretnom slučaju, braću da se tuku, ali sa druge strane, oni se tuku ne bi li dobili taj komadić hljeba, tako da on istovremeno označava i cilj te borbe.

Genitiv sa prijedlozima usljed i s(a) nije zastupljen u ovom romanu, makar nije u situaciji u kojoj nas to u ovom radu interesuje, dakle, kada bi trebalo da znači uzrok.

           

Već smo pomenuli da je manje padežnih konstrukcija koje označavaju cilj, u odnosu na one koje označavaju uzrok, tako da ne bi trebalo da nas čudi činjenično stanje koje pokazuje da uz genitiv u značenju cilja u ovom romanu nalazimo samo prijedlog radi, i to u primjerima kakvi su:

Pa ipak, bilo bi možda, radi opreznosti, bolje da(...) (Ratković, 1991, 161);

Toliko, ako ne i više još, željaše ona prekopavanje i radi toga da bi ga mogla videti. (Ratković, 1991, 124);

Sestre su zajedno večerale. Starija odlučno lupi nogom da ne može čekati na mlađu sestru, Lucu, na njen povratak, već da smesta mora ići verenikovoj kući radi nečega neodložno hitnog. (Ratković, 1991, 110);

Zar njega u čijoj su se kući nekada pisale žalbe na turska nasilja ruskim i srpskim konzulima, njega koji je primao i razašiljao tajnog kurira Tadiju Telegrafa, zar njega koji se radi drugih često igrao svojom glavom, zar njega da je sada strah? (Ratković, 1991, 71)

Prvi i posljednji primjer se mogu uzeti sa rezervom jer u zavisnosti od konteksta mogu biti tumačeni kao pogrešno upotrijebljen prijedlog radi, koji označava cilj umjesto prijedloga zbog, koji označava uzrok, mada ostali primjeri upućuju na pravilnu upotrebu i razlikovanje pomenutih prijedloga. Kada govorimo o padežnim konstrukcijama sa značenjem cilja u genitivu, nalazimo za potrebno prenijeti citat koji nalazimo u skriptima prof. dr Zorice Radulović:

Predlog radi, za razliku od ostalih predloga, može se upotrijebiti i iza riječi uz koju stoji: došli smo tebe radi, mada je običnije - radi tebe. (Radulović, 2010, 65).

Ovaj citat smo naveli posebno zbog toga što i u romanu Nevidbog nailazimo na primjer sa prijedlogom radi iza imenice uz koju stoji:

Kao da su molitve čitane tek onako, reda radi, a da je tek ova pravi i ozbiljan priziv Boga... (Ratković, 1991, 127).

           

Ranije pomenutih prijedloga koji se koriste uz radi, nema u ovom djelu.

I dativ je padež koji može da označava cilj, a o tome svjedoči i sljedeći navod:

Dativ s predlogom k (ka) upotrebljava se uz glagole kretanja ili okrenutosti čemu ili da, kao i drugi neki predlozi, pokaže samo u kome je pravcu što upravljeno, ili da označi završetak i kraj toga kretanja na samom cilju kome je kretanje usmereno. (Stevanović, 1989, 372),

koji dopunjavamo objašnjenjem:

Iako imaju isto osnovno značenje: okrenutost, upravljenost, kretanje u pravcu pojma izraženog oblikom dativa, ova dva predloga se razlikuju u tome što k(a) znači dospijevanje na sam cilj, a predlog prema ne znači dospijevanje na cilj, već ide uz glagole koji označavaju usmjerenost i kretanje u pravcu toga cilja, tako da se ova dva predloga, bez obzira na blisko značenje, ne mogu upotrebljavati jedan umjesto drugog. (Radulović, 2010, 69).

            Primjeri na koje nailazimo u ovom djelu potvrđuju funkciju dativa sa prijedlogom k(a) kao prijedloško-padežne konstrukcije koja sobom nosi značenje cilja, a neki od njih su:

Trčala je ka izvoru. (Ratković, 1991, 142);

Kad bi na pola ceste, viknuše ga dvojica, pa uverivši se da je zaista on, jurnuše u trk ka varoši, natečući se ko će prvi stići da njegovima ja vi dolazak te da dobije vesnicu, koja će svakako biti veća od cele nadnice. (Ratković, 1991, 135);

On se uputi k njoj. (Ratković, 1991, 103);

Čim vide pogibiju, utrča u mehanu pravo ka ocu, koga je iščekivao, i jedva ugledavši njegovo lice u čađavim oblacima dima, spade mu teret sa duše, jer oseti, po izrazu, da to nije učinio on. (Ratković, 1991, 50)...

           

Osim toga, dativ može označavati i uzrok sa prijedloškim izrazom zahvaljujući, kao u primjeru:

Njegov učitelj u četvrtom razredu osnovne škole, zahvaljujući drzovitom priznanju samoga Vaska, otkrio je “čitav jedan skandal”, koji je dugo vremena zatim iskorišćavao u odbranu svojih uverenja i načela (Ratković, 1991, 63).

           

Akuzativom se takođe može označiti uzrok i cilj, o čemu govori citat:

Ostali predlozi sa akuzativom, za razliku od instrumentala i lokativa koji s istim predlozima znače mjesto gdje se nešto nalazi ili dešava, označavaju: (...) g) uzrok i cilj: Zavadi se majka i djevojka, ne o grade ni o vinograde, već o jednu tananu košulju. (...) đ) namjera i cilj: Spremali su se za polazak. Otišao je u grad po knjige. Vodio je borbu za opstanak. (Ostojić, 2005, 137/138).

           

Mi smo, međutim, uspjeli da u akuzativu nađemo samo padežnu konstrukciju koja označava cilj, i to samo sa prijedlogom po, u jednom primjeru:

Mati mu, istina, nije morala ići u šumu po granje, mogli bi i oni kupiti jedan tovarčić hrastovine, ali... onda već treći dan Božića ne bi imali ni posnog kamo li mrsnog jela. (Ratković, 1991, 58)

           

Vokativ ćemo, kao i nominativ, preskočiti, jer je njegovo značenje najsuženije od svih padeža, toliko suženo da ga jedan broj jezikoslovaca i ne podržava kao padežni oblik, a ne postoji oblik u kojem bi vokativ mogao značiti uzrok ili cilj, tako da nam za ovu temu nije interesantan.

           

Instrumental se kao padežna konstrukcija za označavanje uzroka može koristiti sa prijedlozima za i nad, ali je kod njega specifična osobina, kada konkretno govorimo o uzročno-ciljnom značenju, to što on ovakvo značenje može nositi i bez ikakvog prijedloga:

Sem ovih, instrumental bez predloga ima i druga značenja: (...) g) uzrok: Do požara je došlo nepažnjom. Sve ih je zabrinuo svojom bolešću. d) cilj: Otišao je ličnim poslom u grad. Državnim poslom je otišao u Beč. (Ostojić, 2005, 139)

            Premda, vidjeli smo, postoji više načina da se pomoću instrumentala prikaže značenje uzroka ili cilja, mi smo uspjeli da u zadatom djelu nađemo samo jedan prijedlog koji u kombinaciji sa instrumentalom vrši funkciju označavanja uzroka, a to je prijedlog za:

Jedvačeku moj, pisala mu je drugi put, kad u njivu idem, ja sve tužim za tobom, kao da si ne daj Bože, ne mogu da pomislim, oči bih izvadila, da ne gledam u beo dan.(Ratković, 1991, 120);

Pa kad vidim tvoje drugove, gledala bi ih da se tebe nasladim, a ne mogu da ih gledam, srce mi puca za tobom, moj boleći brate. (Ratković, 1991, 120)

           

Iz datih primjera se vidi da instrumental sa prijedlogom za označava uzrok, pa je on (Vasko) uzrok tuženja i “pucanja” srca.

           

Lokativ, posljednji padež, pa samim tim i padež kojim završavamo nabrajanje konstrukcija sa uzročno-ciljnim značenjem, može označavati uzrok kada je u vezi sa prijedlozima na (Zahvalio im je na pomoći), u (Istukao ju je u bijesu) i po (Dao je otkaz po sopstvenoj odluci). U konkretnom djelu smo našli primjere samo za prvi prijedlog od već navedenih, pa ćemo ih navesti:

Ali, ja vam kažem da je taj narod na svačijem lepom postupanju zahvalan. (Ratković, 1991, 161);

Zahvaljivao je bogu na sestrinom ozdravljenju. (Ratković, 1991, 149).

           

            Kada se uzme u obzir sve što smo naveli samo o značenju uzroka i cilja i to samo u padežnim konstrukcijama, jasno nam je da je teško sagledivo (pod uslovom da je uopšte ikako sagledivo) ukupno semantičko bogatstvo našeg jezika, zbog čega je razumljivo da je ono i teško obuhvatno, što objašnjava činjenicu da nijesmu uspjeli da pronađemo primjere za sve prijedloško-padežne oblike koji bi mogli kao svoje značenje imati uzrok ili cilj, međutim, ovaj rad bi trebalo da pokaže i potvrdi neke osnovne i, možda, već poznate činjenice kakve su: neki padeži su mnogo češće u upotrebi za određeno značenje; u principu se, sudeći po uzorku, češće koriste padežne konstrukcije za označavanje uzroka nego one koje znače cilj (što je donekle i razumljivo, budući da je i više padeža i prijedloga koji imaju značenje uzroka), a čak i u bilo kojem od ova dva značenja, rijetko je ravnomjerno podijeljena frekventnost upotrebe svih datih prijedloga, već je dominantan jedan a ostali se tek sporadično nalaze.