A slijepac
slijepca ako vodi, oba će u jamu upasti.
(Jevanđelje
po Mateju, 15:14)
Naš, bez sumnje, najpoznatiji satirični pripovjedač,
Radoje Domanović (16. februar 1873 - 4. avgust 1908) za kratko vrijeme tokom
kojeg je stvarao u književnim vodama, ostavio je neizbrisiv trag i umjetnički
veoma vrijedna djela, kao pisac koji je uveo i afirmisao
satirično pripovedanje kod nas.
Kako je bio čovjek koji je rođen na selu a školovan i odrastao u gradu, imao je
odlične uslove da postane ono što je bio – kritičar društva i mana vlasti, i
čovjek sposoban da saosjeća sa sudbinom seljaštva, sa sudbinom naroda, čvrsto
vezan za njihove potrebe. Kritika njegovog pera bila je usmjerena ka
ugnjetavačima, ali Domanović nije štedio ni potlačene koji su to dozvoljavali
ne usuđujući se da promijene svoj položaj i usprotive se vlasti, već se
poltronski priklanjajući onome što im je suđeno i prihvatajući ćutke sve nedaće
koje im je vrijeme donosilo.