Jedno od
najčešćih pitanja, kada je riječ o transponovanju književnog djela na platno, jeste pitanje koliko je moguće vjerno
prenijeti ideju, atmosferu, osjećaj ili, u krajnjem slučaju, sve ono što jedna
knjiga može da ponudi, u drugu umjetnost, kakva je filmska. Odgovori su
različiti, a često i oprečni: neko tvrdi da film nikada ne može dočarati nešto
na način na koji to može književni tekst, neko jednostavno više voli da sam za
sebe „režira“ slike iz knjige i zamisli ih u skladu sa svojim osjećajem i
osjećanjem, neko tvrdi da film knjizi dodaje više dimenzija, pa može ideju
prenijeti čak i bolje nego knjiga i sl. Drugo bitno pitanje je koliko je bitno
da film ostane dosljedan književnom predlošku da bi ostao vjeran onome što bi
taj tekst trebalo da prenese recipijentu. Mi ćemo, u ovom radu, pokušati da
dođemo do odgovora na ta pitanja na najuvjerljiviji i najlogičniji način -
uporedićemo knjigu i film koji je po toj knjizi snimljen. Predmet našeg
interesovanja će biti knjiga Džordža Orvela, Životinjska farma, i film (snimljen 1999. u režiji Džona Stivensona,
po scenariju koji su, na bazi pomenute knjige, priredili Alan Janes i Martin
Burk).
Vjerujemo
da, prije svega, valja objasniti zašto smo odlučili da baš ovo djelo odaberemo
iz mora filmova snimljenih na temelju književnih djela. Više je razloga za
takav odabir, a dva najbitnija pronalazimo u činjenici da je Orvelova novela,
upravo svojom kratkom ali izuzetno sadržajnom formom, odličan temelj za film, budući
da duge forme zahtijevaju dekonstrukciju, izbacivanje određenih djelova,
razdvajanje relevantnog i redundantnog i rekonstrukciju u formi pogodnoj za
film, ili, kao drugu opciju, trajanje filma koje ljudska koncentracija ne može
ispratiti. Osim toga, druga karakteristika ovog književnog predloška koja nam
se učinila interesantnom jeste činjenica da su glavni akteri novele -
životinje. Tako se u obzir uzimaju mogućnosti filma, koje se istovremenao
stavljaju na probu. To utiče čak i na pristup određenim tumačenjima nekih
filmskih trikova i rješenja - tako ne možemo uvijek tumačiti snimanje iz
gornjeg rakursa težnjom da se omalovaži lik koji se snima, jer je prirodno da u
kontaktu čovjeka i životinje koja je dosta niža, iz perspektive ljudskog lika
životinja izgleda onako kako nam to gornji rakurs plasira. Sa druge strane,
jasno je da je u početnom dijelu filma, u kojem Stari Major, „najmudriji među
životinjama na farmi“, kako ga u filmu opisuju, drži govor ostalim životinjama,
koje ga sa poštovanjem slušaju, žablja perspektiva upotrijebljena upravo da
doda na važnosti i uveliča poziciju koju Stari Major među tim životinjama ima.
Takođe, ograničena je mogućnost promjene plana, iz već navedenih razloga, pa su
dominantni totali i krupni planovi, povremeno prepoznajemo i panoramu... Realističnost
se postiže naporednim korišćenjem pravih životinja i njihovih replika,
animatroniksa, koji su korišćeni uglavnom za vrijeme dok govore u krupnom planu.
Dinamika se najčešće postiže rezovima, a česta su i zatamnjenja. Zbog samog
književnog djela po kojem je ovaj film rađen, nijesmo ni očekivali duge
sekvence i scene, pa nas nije začudilo što se uglavnom sa scene na scenu
prelazi relativno brzo. Posebnu ekspresivnost i dinamiku dobijamo upotrebom
fara pri snimanju. Međutim, za odgovore na pitanja koja nas interesuju, osvrnućemo
se na sličnosti i razlike između knjige i filma. Evidentno je, naravno, da je
više razlika, pa ćemo njima dati primat, dok ćemo o sličnostima govoriti samo u
smislu informacije koju bi film trebalo da prenese. Neumjesno bi bilo, a
zasigurno i nepotrebno, poklanjati previše pažnje razlikama kakve su boja
praseta Snowball, pojava pacova u filmu, premda ga u knjizi nema, da je magarac
Bendžamin u filmu mlađi, ili da neke životinje koje u knjizi nijesu naučile da
čitaju, čitaju u filmu... Pošto je novela poznata po aluziji na političare,
uglavnom ruske, i na kapitalizam i socijalizam (u knjizi i filmu se koristi
termin „animalizam“...), i pošto većina kritičara smatra da likovi životinja pojedinačno
predstavljaju određene ličnosti ili državne, političke, odnosno publicističke
mehanizme, zadržaćemo se na razlikama koje se tiču glavnih likova novele i
filma. Već smo pomenuli Starog Majora, u kojem je većina kritičara i tumača
prepoznala Lenjina ili, dosta rijetko, Karla Marksa, a kojeg u filmskom
rješenju gospodin Džons ubija hicem iz puške par minuta nakon što je završio
govor, dok u knjizi umire prirodnom smrću tri dana nakon govora. Postoji li
mogućnost da se ovakvom odlukom, koja može biti simbol atentata, pokušava Major
predstaviti kao neki drugi čovjek? Lik Napoleona, prasca koji nakon Majorove
smrti prevarom preuzima vlast nad životinjama, iznevjerivši ideju i sedam
pravila baziranih na snu i pouci Starog Majora, a koji se skoro bez izuzetka
tumači kao Staljin, u filmu je prikazan dosta drugačije. Umjesto da se sa
životinjama koje ne rade po njegovoj volji obračunava preko svojih slugu -
pasa, u knjizi je on osnovao sudove i životinje vješa, nakon što izrekne smrtnu
presudu. Osim toga, za razliku od književnog predloška u čijem kraju beznadno i
neograničeno životinje ostaju pod Napoleonovom vlašću, kraj filma pokazuje smrt
Napoleona, nove vlasnike farme i o tome govori kao o padu zida koji dozvoljava
životinjama da najzad budu slobodne. Napoleonova zavisnost o viskiju se takođe
ne pominje u knjizi. Odstupanjem od tumačenja glavnih likova onako kako su
predstavljeni u knjizi stvara se opasnost od odstupanja od osnovne ideje i
atmosfere. Vjerujemo da je odstupanje od knjige u vezi sa Napoleonovim
pomoćnikom, Skvilerom, u kojem on postavlja kamere za nadzor životinja i snima
propagandni materijal koji pušta životinjama, trebalo da uputi na vezu tog lika
sa ruskim socijalističkim listom „Pravda“. Nekoliko životinja koje su pobjegle
tokom propagandnog snimka koji veliča Napoleona, koji stoji na dvije noge
obučen u odijelo i sa šeširom, dok mu patke i ovce pjevaju hvalospjeve, ne
pominju se u knjizi. Takođe, svinje počinju da krše pravila mnogo ranije nego
što je to navedeno u knjizi, a kraj, u kojem svinje kartaju sa ljudima i kao da
nestaje svaka razlika među njima, pa se više ne zna ko je svinja a ko čovjek,
nije takav, već samo Napoleon i Skviler dočekuju farmera Pilkingtona i njegovu
pratilju i piju viski. Većinu ostalih razlika možemo zanemariti bez rizika da
mogu uticati na naš zaključak. Konj Bokser, koji je idejno zamišljen kao simbol
proleterijata, a koji sebe uporno tjera da radi više, slažući se sa svim novim
odlukama i ponavljajući maksimu „Napoleon je uvijek u pravu!“, a kojeg, čim je
postao nesposoban za rad, Napoleon prodaje da ga ubiju, dosljedno je prenijet
na filmsko platno, čime je održana stabilna veza sa prvobitnom idejom.
Uprkos
činjenici da gledanje ovog filma ne može zamijeniti čitanje knjige, ukoliko je
to potrebno za iole ozbiljniju interpretaciju same novele, možemo reći da je
film suštinski relativno dobro prenio informaciju koju je trebalo da nam pruži
knjiga, budući da su nam jasno predstavljeni odnosi potlačenih i ugnjetavača,
korupcija, želja za vlašću, pa i sama veza animalizma sa socijalizmom, ironija
koja se provlači kroz knjigu, možemo reći da je, makar u ovom slučaju, film
uspio u relativno vjernom prenošenju književnog predloška na veliko
platno, a, pri tome, naročito uzevši u obzir činjenicu da je, uprkos
odstupanjima od karaktera likova ili njihovih sudbina, film iznio sasvim dobro
njihovu funkciju, vjerujemo da možemo zaključiti i da ne postoji potreba za
slijepim pridržavanjem onoga što se uzima kao književni uzor u cilju prenošenja
bitnih odlika djela iz književne u filmsku sferu.
(Ovaj rad je skraćen i pojednostavljen zbog toga što namjeravam da pogledam i animirani film rađen po ovoj knjizi, pa da dodam i taj segment ovom radu, a možda bih u sve to, kasnije, uklopio i album Animals, grupe Pink Floyd)
Pozdrav, ja sam iz Sjedinjenih Država, želim podijeliti ovo veliko svjedočanstvo o tome kako mi je dr. Trust pomogao vratiti joj bivšeg ljubavnika. Tijekom potrage za rješenjem došao sam u kontakt s dr. Trustom i kroz njegovu pomoć moj se ljubavnik vratio u roku od 48 sati. Tako sam s ovom hrabrom savjetovati svakoga tko traži način da dobije ljubavnika da kontaktira Dr. Trust na WhatsApp: {+ 14432813404} ili putem e-pošte na {placeofsolution@yahoo.com} ja sam tako sretan barem ja i moj ljubavnik se vraća jedni drugima i zajedno odlaze u novu godinu zajedno Hvala vam još jednom Dr. Trust.
ReplyDelete